„Slično Jozefu Bojsu, Džejmsu Tarelu ili Endiju Goldsvortiju, Stanojević shvata umetnost kao deo sveobuhvatnijeg procesa koji se nastavlja izvan sigurnosti studija ili konceptualne beline galerijskog prostora, pripadajući kreativnosti koja se bavi (kao što je Rilke pisao o Rodenovim skulpturama): ‘Čudnim dokumentima trenutačnog …. onog neprimetnog, i neprimetnog u nestajanju’.
Čin slikanja kroz minimalnu intruziju materije daje ovim radovima karakteristično elementarni i meditativni kvalitet. Svako delo nastalo na ovaj način je ujedno jedinstveno, lirično, intenzivno i smrtno. Svako traži čistotu i iskazuje taktilnu veštinu koja teži da bude produžena ruka tokova prirode, trenutak u beskonačnom kreativnom procesu u kome ništa nije fiksirano niti trajno, ‘tako da su jutra i večeri kao ispunjena obećanja’, i gde je ‘stvarnost samo početak a ne i kraj'”… napisala je, između ostalog, kustoskinja i teoretičarka Aleksandra Lazar u katalogu izložbe.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *